Business coaching by Goran Blagus

"Već je prošlo više od trideset dana i još mi nije platio. Prvo me gnjavio tri tjedna da želi novu ponudu, da mu izvučem i pojasnim svaku stavku na posebnom dokumentu, pa mi je onda otezao sa pristupom lokaciji (bio je na godišnjem, a nitko u firmi nije znao da dolazim napraviti posao kod njega) i sada kad sam sve napravio još uvijek mi nije platio. Čak sam i svoje novce dao u materijal, jer obećao mi je da ćemo sve to srediti kad završim posao. Zašto sam mu vjerovao kad sam već prije čuo da nije baš od riječi?! No, moram nešto raditi. Ne mogu samo kod kuće sjediti. A već je prošlo više od trideset dana i još mi nije platio. I što sada da radim? Kako ću ja bez tih novaca?"

Ove retke pišem iz bolničkog kreveta, te okolina i aktivnosti koje se zbivaju zadnjih sedam dana podsjetili su me na jednu aktivnosti koju ne susrećem u poslovnim vodama da se radi na najbolji način. Naime, kod prijema u bolnicu postoji procedura od nekoliko koraka što i kako treba uraditi, ali se prema meni to nije komuniciralo na zadovoljavajući način. Što je uz dosta praznog hoda rezultiralo što mojom, a što i drugih pacijenata frustracijama i nezadovoljstvom. Uz najbolje namjere i sve ostale stvari koje odlično funkcioniraju, komunikacija prema pacijentima je podbacila i u meni stvorila loš dojam o organiziranosti bolnice.

Ima jedna tema oko koje se vrtim kao mačka oko vruće kaše i odlučio sam je danas malo zagrepsti. Mnogi ljudi oko mene (privatno & poslovno) došli su u kontakt s knjigom ili filmom 'Tajna' (org. naslov 'The Secret' Rhonde Byrne), no nisam se s njima upuštao u raspravu o temi koju film obrađuje. Osobno, film sam gledao pred dvije godine i moram priznati da je zanimljiv. Ukratko, film (i knjiga) pričaju o tome kako uz pomoć 'Tajne' ostvariti uspjeh u životu u bilo kojem području (zdravlje, ljubav, financije...). U filmu, tj. knjizi ujedno i otkrivaju kako funkcionira 'Tajna'.

Evo, stigao je i taj famozni 1.9.2009. Automobili jure oko mene i svako malo trube sporijim vozačima. Počinju se stvarati gužve u tramvajima i jutarnja naguravanja. U inbox svako malo kapne zahtjev za sastankom (meeting request) s oznakom HITNOSTI. Poruke sve češće imaju u sadržaju riječi kao što su SADA, ODMAH, HITNO, TREBA MI, ŠTO SE ČEKA, KADA ĆEMO... Novine, radio i web portali razglabaju o tome kako nas je kao naciju Svjetska banka proglasila neradnicima i da se više volimo izležavati nego raditi. Ekipa po raznim forumima i radio emisijama raspravlja o tome kako se svi mi trebamo promijeniti. Naši vrli političari smišljaju kreativne načine za više poreze (je l' se još tko sjeća da RH ima najveća porezna opterećenja u svijetu ?), pa onda... Ne znam kako je vama, no meni dolazi da vrisnem - DOSTAAAA ! No, vrijeme ide, aktivnosti idu i jednostavno većina nas ne može stati i mora biti dio ove svakodnevne kolotečine. Zar to mora biti tako?

Prošli tjedan smo se "ufurali" u posao, počistili mailove, sredili taskove, uhvatili ritam pa kad smo već tako raspoloženi, zbog čega ne iskoristiti ovaj moment za uvođenje još nekoliko promjena. Osim toga, tek se za tjedan dana počinje "ozbiljnije" raditi.

Prema gužvi u prometu (automobilskom i onom na poslovnom računu) očito je da su mnogi još uvijek na godišnjem odmoru ili jednostavno visoke temperature uzrokuju da mnogi rade manjim intenzitetom. No, ako ste sretnik koji se tek nedavno vratio s godišnjeg (ili će se uskoro vratiti) evo nekoliko ideja što bi bilo dobro napraviti nakon vraćanja na posao.

Vrhunac je ljeta i vjerujem da je većina čitatelja na zasluženom (hmmm... zaslužen ili ne, to bismo mogli posebno raspraviti) godišnjem odmoru. Netko od vas čitatelja se nedavno vratio s godišnjeg i već je uskočio u kolotečinu jutarnjih procedura, telefonskih poziva ili čak i frustracija kako zbog ovih prvih (koji su još na godišnjem) ne mogu riješiti ni najobičnije poslovne zadatke. I naravno, tu su sretnici koji se tek spremaju na godišnji ili čak oni koji iz raznih razloga ovo ljeto provode radno. Bez obzira u kojoj grupi se nalazili, morate priznati da je ritam poslovnih aktivnosti usporen te kao poduzetnik nemirnog duha sada imate priliku više se pozabaviti stvarima za koje prije niste "imali dovoljno vremena".

Kao vlasnik ili voditelj tvrtke, tko ne bi bio sretan da može prodavati uslugu po visokoj cijeni i time odlično zaraditi. Osim toga, tko ne bi bio sretan kad bi mu nakon plaćanja svih troškova poslovanja ostalo toliko novaca da si može priuštiti što god želi. Da može unajmiti najbolji ured, da može kupiti najveći auto, da može otići u najbolje škole. Odlično sve ovo izgleda, no kad bi to barem tako bilo jednostavno. Realnost je nešto sasvim drugačija. U poslovnom svijetu, ako imate visoke cijene tada i "matematika" dobro izgleda. Imate novca za pokrivanje izvanrednih troškova, možete investirati u nove projekte, dajete ljudima visoke bonuse, agresivno se oglašavate, "gazite" konkurenciju, zapravo, dobro se živi. No, kao što sam i napisao, realnost je drugačija i lijepo je maštati o tome. No. isto tako treba osvijestiti da previsoke cijene mogu izazvati probleme u poslovanju kao što je to i sa preniskim cijenama.