Business coaching by Goran Blagus

"Wow, to mi treba. Radiš samo četiri sata tjedno i ostalo odmaraš!" bila je jedna od reakcija osobe koja je vidjela ovu knjigu u mojim rukama. Druge reakcija i komentari su bili vrlo slični ovom prvom, no našao se i jedan "zajedljiv" komentar kako je to samo "američko smeće i navlakuša". S obzirom kako mi je grupa, vrlo dragih, osoba nedavno poklonila ovu knjigu i time skratila moje planirano vrijeme za čitanje knjige (veljača, 2010.) odlučio sam odvojiti nekoliko minuta dnevno da i to "čudo" pročitam.

Svi ih imamo. Neke volimo, a neke ne volimo. Na neke smo ponosni, a na neke baš i nismo. Nekih svjesni, nekih ne… Riječ je o navikama!

Prošlotjedna kolumna je bila jedna od najneobičnijih. Imao sam provokativni naslov ("Tajna uspjeha"), malo sam razradio temu, naveo nekoliko informacija, razradio temu s vlastitim stavovima i dao neki zaključak. Da bih upotpunio formu, nabacio sam jedan svoj trik tj. aktivnost na kojoj radim. Sve u nadi da će nekom od čitatelja to pomoći da postane uspješan. I naprasno prekidam daljnje pisanje. Razlog - želim izazvati reakciju čitatelja. Rezultat - oh da, bilo je reakcije i to baš onakvu kakvu sam najmanje želio.

Jedna od uloga coacha je da svojem klijentu omogući sagledavanje neke situacije s drugačijih pozicija. Cilj takvog procesa je izvlačenje klijenta od "razmišljanja u kutiji" i omogućavanje sagledavanja neke od situacije s poznatih točaka, no vrlo često i nepoznatih i nezamislivih točaka. Sve u svrhu pronalaženja najboljeg rješenja za trenutni izazov/situaciju/problem. Jedna od čestih priča koju ja koristim kod razgovora o različitim pogledima jest priča oko klasičnog puta Rijeka - Zagreb. Dakle, kada bi iz Rijeke trebali doći do Zagreba, kako sve to možete napraviti. Ja ću nabrojati nekoliko njih:

Zadnjih nekoliko tjedana, možda slučajno ili je ipak u pitanju neka "viša sila", sve više imam kontakta sa temama kao što je naslov ovotjedne kolumne. Najupečatljivije su mi sljedeće rečenice: "daj ti meni samo reci što da ja radim i ja ću to raditi", "i on je u 5 godina zaradio 7 milijuna kuna, nije loše. Pa što mu je došlo da sada svima otkriva tu tajnu" ili "kad bih samo znao riješiti onaj mali problemčić, bit će love do krova". I pitam se ja sada tko je tu lud :) Naime, ne postoji čarobna formula koja će univerzalno funkcionirati i riješiti nam/vam financijske, zdravstvene, ljubavne i slične odnose ili probleme. Svi ti uspješni pojedinci (nećemo sada o definiciji uspješnosti) sasvim sigurno nisu do tog stanja došli preko noći, već iza njih stoji iznimna količina uložene energije, vremena, novca i nadasve rada.

Svojevremeno sam već pisao o efektivnom radu i kako zapravo dnevno radimo jako malo sati efektivnog rada. Jedan od većih razloga tome je i što smo postali "društvo prekidanja". Drugačije rečeno, danas se jako teško koncentrirati na rad od nekoliko sati, a da vas pri tome netko ili nešto ne ometa i prekida. Zvonjava mobitela, email poruke, Facebook i twitter promjene statusa, kolege koje svraćaju u ured, ovisnost o cigareti, kavi... A s druge strane, izrazito smo nemirni i nestrpljivi pa želimo rezultate i informacije odmah i sada. Stoga isto tako zivkamo druge ljude, šaljemo im poruke, gnjavimo preko instant messengera... Ukratko, drugi nas prekidaju isto toliki koliko i mi druge prekidamo. I to je tako, boljka današnjeg vremena.

Rijetko nešto vidim na televiziji da je dovoljno pozitivno i podari mi dovoljno "špeka" za razmišljanje od nekoliko tjedana. Pozitivan trenutak desio se sa emisijom "Jezikova juha" na RTL televiziji i njegovim glavnim protagonistom Stephanom Macchijem. Ukratko, za one koji ne gledaju televiziju (znam nekolicinu takvih ljudi) radi se o reality showu u kojem stručnjak za vođenje restorana, kuhar dolazi u objekt koji loše posluje s namjerom da im pomogne poboljšati poslovanje. U glavnoj je Stephan (Francuz, kuhar, konzultant s višegodišnjim iskustvom i nekoliko diploma) i hrvatski mentalitet u obliku različitih vlasnika restorana, kuhara i konobara.

Svi danas bruje kako je teško doći do novih korisnika. Slažem se. Osim toga, svi mi svoje korisnike čuvamo kao zjenicu oka (nadam se da i vi to radite) jer ako su korisnici zadovoljni uslugom, onda će i dalje biti vaši korisnici. No, kako to biva u životu - uvijek ima mjesta za nešto više, a posebno se to odnosi na više novih korisnika. Stoga, znate li koliko poznajete svoje korisnike? Možete li ih opisati ali onako iskreno i ljudski, možete li nepristrano i bez "poslovne zatrovanosti" opisati svojeg potencijalnog korisnika? Imate li odgovore na ova pitanja: