Business coaching by Goran Blagus

"Ne moraš uložiti u marketing, zapravo moraš pametno uložiti u marketing", riječi su kojima sam započeo poslovni trening (business coaching) sa jednim svojim klijentom. Naravno, ne treba biti nešto posebno pametan za izgovoriti ovu rečenicu, no pitanje koji si svi zajedno možemo postaviti (mi poduzetnici) jest znamo li kako pametno uložiti u marketing?

Biti dobar poduzetnik tj. biti uspješan poduzetnik je jako teško. Trebaš puno raditi, odricati se, biti uvijek dostupan, raditi i ono što ti nije po volji i to čovjeka zna jako izmoriti. U jednu ruku, osobni i poslovni život postanu jako isprepleteni i ne postoji distinkcija vremena. Osim toga, kakav je to život kad uvijek nešto moraš raditi.

Prošli tjedan poslao sam poziv poduzetnicima da sa mnom podijele svoje najbolje ponude koje tržište ne percipira najbolje ili na način kako to oni očekuju. U prvi mah, trebam priznati kako sam vrlo brzo dobio nekoliko poruka što je znak da dotične osobe s razlogom uz svoje ime stavljaju riječ poduzetnik u usporedbi s ekipom koja šalje molbe (epizoda od pred dva tjedna) gdje je tek uz dodatne podražaje i pokoju "tešku" riječ došlo do nekih pomaka. Stoga, ovaj tjedan dijelim par detalja koje sam zamijetio u tih nekoliko primljenih ponuda, no više će biti suprotno intonirano. Dakle, kako NE pisati ponudu i što treba izbjegavati u ponudama.

Zadnjih 14 dana bavio sam temama o tome kako napisati molbu i kako se zaposliti, no ovaj tjedan mijenjam tabor i vraćam se u poduzetničke vode. To je ionako područje u kojem dobro plivam, a osim toga i volim plivati u njemu :) Stoga, kao i obično, uvijek naletim na neke neobične teme i/ili fenomene. A taj fenomen je da sve više malih i srednjih poduzetnika s kojima se susrećem govore da nikad nisu imali više posla u životu i da im nikada nije išlo bolje. Fenomen je utoliko što u svim medijima izvještavaju o padu poslovnih aktivnosti, a ja se na terenu susrećem s potpunom suprotnošću. Moram priznati da to zvuči ludo.

Rijetko pišem o svojim emocijama, no ovaj put ću to javno napisati - tužan sam. Jako sam tužan. Glavni razlog tome je prošlotjedna kolumna (*) u kojoj sam podijelio razmišljanje na koji se još (drugačiji) način može napisati molba za posao. Dao sam par smjernica i ideja i postoji razlog zašto sam ih dao i zašto sam iza njih stao svojim imenom i prezimenom. Bio sam iskren i htio sam pomoći. No, na kraju svega nisam nikome pomogao - jer nitko nije ni prihvatio moju pomoć.

Vjerujem da ste se odmorili od Uskršnjih praznika i sasvim sigurno uhvatili za glavu (a možda vas je i trbuh zabolio) na samu pomisao kako ste i dalje bez posla ili je preostalo još nekoliko dana do trenutka kada ćete ostati bez posla. Mnoga istraživanja su pokazala da je čin dobivanja otkaza i ostajanje bez posla jedan od najstresnijih situacija koje se čovjeku mogu desiti. Biti bez posla djeluje na psihu, a sve više i više neuspjeha u traženju novog posla dodatno čovjeka povlači u depresiju i loše psihičko-fizičko stanje.

Zašto se to baš meni dešava. To definitivno nisam zaslužio, to je baš nepošteno. Često čujem te riječi kada se osobi s kojom radim desi nešto nepredviđeno, nešto neočekivano. Zapravo, nešto što je ta osoba najmanje priželjkivala tj. nadala se da se to ne desi. Prisjetite se da li vam se ikada desilo u životu kako ste razmišljali da ne bi bilo dobro da vam se desi xyz situacija i onda ko za vraga, baš se to desi. Zapravo, čak se u nekim slučajevima desi i gore od toga.

John Rambo, američki vojnik koji je proživio svakakve grozote u ratnim situacijama, odlučio je kako se nema više namjere baviti se tom rabotom. No, prilike su ga natjerale i jednostavno se morao vratiti na bojišnicu kako bi spasio svog dobrog prijatelja. Bilo je teško, bilo je krvavo, bilo je gadno, no Rambo je snažan momak, pun ožiljaka iz različitih smrtonosnih situacija no isto tako i pun iskustva i znanja. Krenuo je s malom ekipom, no glavni posao je napravio sam i spasio svog prijatelja.